Franjo Tuđman 1945.
ponedjeljak, 23. veljače 2015.
KRONOLOGIJA TUĐMANPLATZA
1493. bitka na Krbavskom polju1521. pad Beograda
1526. bitka na Mohačkom polju
1660. Adrianskoga mora sirena Petra Keglevića/Nikole Zrinjskog
1671. pogubljenje Zrinskog i Frankopana
1862. otvorenje Zapadnog kolodvora/Prvi zagrebački Paromlin
1863. Otvorenje prve zagrebačke Plinare
1880. Veliki potres u Zagrebu (9. listopada)
1888/1889. gradnja i izgradnja Rudolfove kasarne
1889. samoubojstvo princa Rudolfa i Marije Vetsere
1907. prva zagrebačka Elektra
1945. tvornica Kamensko
1973. Rudolfova vojarna postaje zaštićen spomenik
1977. neprovedeni natječaj za uređenje Trga Francuske republike
1978. rušenje svih okolnih zgrada kasarne osim glavne i 4 sporedne
1990. HDZov predizborni skup na Cvjetnicu
1999.-2010. Toliko godina N. Fabijanić čeka da se budući Tuđmantrg počne revitalizirati u perivoj s vodom i travom.
2006. Trg postaje Trg doktora Franje Tuđmana
2010. Last call za Kamensko - 28. rujna kreće legani štrajk radnica/radnika i prekida se štrajk glađu, ma što god to sve značilo....
2012. Luiza Margan, riječanka s bečkom adresom, ostvaruje u produkciji Urban Festivala "Koncert za šivaču mašinu i drvo"
2012. U svom razgovoru sa Aleksandrom Stankovićem za "nedjeljom u 2", Goran Malić, novinar Index-a rekao je "Razmjeri korupcije koji su se dogodili mogu se usporediti s genocidom, kao da je otvoren logor nasred Hrvatske...", spomenuvši pri tom i Kamensko.
srijeda, 18. veljače 2015.
Kraljević Rudolf i Josip Broz Tito
KOGA SVE MOŽEMO SRESTI NA TRGU DOKTORA FRANJE TUĐMANA ??
Rudolfova kasarna sagrađena je 1888. kao kompleks od 13 zgrada koje su bile raspoređene po čitavoj površini između Ilice, Ulice Rep. Austrije i Reljkovićeve. Osim imena princa Rudolfa, kasarna je nosila imena (Petra?) Zrinskog između I. i II. svjetskog rata te Maršala Tita nakon II. svjetskog rata. Od nje su ostale 4 reprezentativne građevine, ostalo je 1970ih srušeno. Postojao je plan da se ranih 1980ih na tom prostoru izgradi trgovački i kulturni centar, ali je on nekako spontano postao park:
Zadnjih desetljeća 19. stoljeća Ilica se nastavlja širiti prema zapadu. Na prostoru današnje Ulice Republike Austrije, uz južnu stranu Ilice, 1889. godine, izgrađen je kompleks Pješačke, tzv. „Rudolfove vojarne“. Glavni je projekt kompleksa izradilo glasoviti bečki projektni atelijer Gruber & Völckner a za izvedbu ga je razradio arhitekt Janko Holjac. Od kompleksa Pješačke vojarne očuvane su glavna, reprezentativna zgrada i tri skromnije zgrade na uličnoj fronti Ulice Republike Austrije. 1973. godine ove su zgrade upisane u registar spomenika kulture. Ostatak je srušen 1978. godine a slobodne su površine s alejama drvoreda, duž nekadašnjih internih komunikacija sklopa vojarne, imenovane u Trg Francuske Republike.
Kao što je rečeno, kompleks Rudolfovih vojarni srušen je 1978. godine. Neposredno prije rušenja kompleksa, 1977. godine, raspisan je natječaj za izradu urbanističko-arhitektonskog rješenja sekundarnog centra Trg Francuske Republike. Prostor zahvata, programom natječaja, definiran je ulicama: Ilica, Slovenska, Hanuševa i Krajiška. Gradnja objekata natječajnim je programom bila je omeđena između Ilice, Reljkovićeve, Ul. Braće Oreški i Hanuševe. Među posebnim je uvjetima, očuvanje parka na Trgu Francuske Revolucije, te da se, što se tiče nove izgradnje, ona volumenom prilagodi okolnoj blokovskoj izgradnji. U tom se kontekstu, od natjecatelja se tražilo, da se vanjski prostori novog centra, namijenjeni pješacima, oblikuju „sintezom arhitektonskih, hortikulturnih i parternih elemenata“, te da se uskladi „prostorno-funkcionalni odnos ovog sekundarnog centra s Trgom Sportova“ (Snješka Knežević, Rudolfova vojarna i Trg Francuske Republike, novi zapadni perivoj, Zagreb u središtu, 2003.). Na natječaj se odazvalo dvadeset i troje natjecatelja, od kojih je u uži izbor odabrano šest radova. Prvom je nagradom, ocijenjen rad autorskog tima: Ivan Čižmek, Juraj Matijević, Dinko Milas i Damir Pološki (Nova urbana struktura kao interpolacija, 185/5, Arhitektura, 1983.). Njihov je rad 1980. godine, poslužio kao podloga za izradu urbanističkog projekta za sekundarni centar Trg Francuske Republike u Urbanističkom institutu, uz suradnju sa Zavodom za arhitekturu Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, pod vodstvom Aleksandra Dragomanovića.
U međuvremenu, nakon rušenja vojarni, urbanistica Vera Petrinjak-Šimek, predložila je da se prostor vojarne „uredi kao gradski park tipa Zrinjevac, u kojem je moguća izvjesna izgradnja skromnijih kapaciteta“ (17. Zagrebački salon, arhitektura i urbanizam, 1982.). Prijedlog Vere Petrinjak-Šimek uređenja parka dobio je izvedbenu nagradu, a što je značilo odustajanje od ranijeg natječajnog projekta, koji je bio u fazi razrade. Ova je odluka pokrenula polemiku, no 1986. godine GUP-om je također predviđeno, da se na prostoru Rudolfove vojarne uredi perivoj. No, prostor Rudolfovih vojarni ostao je ne definiram u potpunosti kao gradski perivoj. Iz tog je razloga, 1998. godine Gradsko poglavarstvo raspisalo opći, anonimni, jednostupanjski natječaj za rješenje paviljona na sjevernom dijelu područja Rudolfove vojarne, dok je prostor s drvoredima, temeljem GUP-a i dalje definiran kao park. Prvu je nagradu dobio arhitekt Nenad Fabijanić. U razradi projekta, 1999. godine, Fabijanić je uz sjeverni paviljon predložio i kompleksno uređenje parkovne zone s vodenom površinom, no niti taj projekt nije bio nikad realiziran. (K. Galović, Panoptikum).
Od toga dakle nikada ništa nije bilo, a tek 2010. je priča ponovo pokrenuta te projekt revitaliziran. Kao što vidimo, ništa od toga da u 5 godina nije dogodilo, možda nasreću jer je Fabijanić planirao Tuđmanov trg ukrasiti miksom vodenih i travnatih površina u stilu - kako je Petrinjak-Šimek predlagala - gradskih perivoja poput Zrinjevca (opet Zrinski!). Uređena površina protezala bi se od Ilice do Doma sportova preko pruge i svakako bi značila revitalizaciju i Zapadnog kolodvora i pruge - a nije svaka revitalizacija dobra revitalizacija!
Do 2006. godine površina je bezimena, a zatim dobiva ime povjesničara, političara, anifašistE te prvog hrvatskog predsjednika doktora Franje Tuđmana.
Imamo Franju!
Imamo Franju II!
Kolinda Grabar Kitarović, prva hrvatska predsjednica i diplomatkinja te pacifistica, nije međutim još u rujnu pri gostovanju kod Stankovića znala da u Zagrebu postoji trg ili ulica s imenom Doktora Franje te je napomenula da bi Zagreb kao glavni grad Franjine Hrvatske trebao imati mjesto koje nosi njegovo ime. Kada ju je Stanković upozorio da tako što postoji (makar se radi samo o livadi nedostojnoj toga imena) - Kolinda je rekla da kada otvara to pitanje cilja više u smjeru impozantnih prostora u centru grada.
A ja pitam: kakva je površina Trg Franje Tuđmana? Koliko ona ima sličnosti s Kvatrićem? Je li dio između Ilice i Zapadnog kolodvora centar grada? Zašto je HDZ kao mjesto radnje svog predizbornog skupa Stvarajmo skupa slobodnu Hrvatsku 1990. godine izabrao Trg Francuske Republike?
Trg Francuske republike navodno je dobio ime po priči ljubavnice Luja XV., Madame du Barry "Place de la République française".
Zemljišna jedinica koju proučavamo sastoji se tako od Ilice na sjeveru, Reljkovićeve na zapadu, Keglića na jugozapadu, Kolodvora na jugu (zajedno s nizom ulica poput Talovčeve i Hanuševe negdje u sredini, nesmješteno) te Ulice Republike Austrije na istoku.
Na današnjem Trgu Franje Tuđmana i njegovim susjedima tako se susreću Tito i Tuđman - državnici, jedan s impozantnim trgom, drugi s livadom, kraljević Rudolf, neki od grofova Zrinskih, i kralj Aleksandar te grof Petar Keglević.
Petar Keglević bio je hrvatski plemić koji se borio u bitkama na Krbavskom (1493.) i Mohačkom (1526.) polju. Bio je na strani Habsburgovaca a protiv Ivana Zapolje.
Petar Zrinski je napisao Adrianskoga mora sirenu, odnosno prepjevao taj ep koji je napisao njegov brat Nikola Zrinski. Nikola Zrinski nije isti onaj Nikola Šubić Zrinski koji se borio kod Sigeta i koji je naslijedio Petra Keglevića na njegovu banskome položaju.
Kraljević Rudolf je sin Franje Josipa I. i Sisi. On se ubio zbog nesretne ljubavi s Marijom Vetserom godinu dana nakon što mu je sagrađena kasarna na Trgu Francuske. Navodno je nekoj Hrvatici napravio sina, Maksimilijana Vanku, hrvatskoga slikara.
Rudolfova kasarna sagrađena je 1888. kao kompleks od 13 zgrada koje su bile raspoređene po čitavoj površini između Ilice, Ulice Rep. Austrije i Reljkovićeve. Osim imena princa Rudolfa, kasarna je nosila imena (Petra?) Zrinskog između I. i II. svjetskog rata te Maršala Tita nakon II. svjetskog rata. Od nje su ostale 4 reprezentativne građevine, ostalo je 1970ih srušeno. Postojao je plan da se ranih 1980ih na tom prostoru izgradi trgovački i kulturni centar, ali je on nekako spontano postao park:
Zadnjih desetljeća 19. stoljeća Ilica se nastavlja širiti prema zapadu. Na prostoru današnje Ulice Republike Austrije, uz južnu stranu Ilice, 1889. godine, izgrađen je kompleks Pješačke, tzv. „Rudolfove vojarne“. Glavni je projekt kompleksa izradilo glasoviti bečki projektni atelijer Gruber & Völckner a za izvedbu ga je razradio arhitekt Janko Holjac. Od kompleksa Pješačke vojarne očuvane su glavna, reprezentativna zgrada i tri skromnije zgrade na uličnoj fronti Ulice Republike Austrije. 1973. godine ove su zgrade upisane u registar spomenika kulture. Ostatak je srušen 1978. godine a slobodne su površine s alejama drvoreda, duž nekadašnjih internih komunikacija sklopa vojarne, imenovane u Trg Francuske Republike.
Kao što je rečeno, kompleks Rudolfovih vojarni srušen je 1978. godine. Neposredno prije rušenja kompleksa, 1977. godine, raspisan je natječaj za izradu urbanističko-arhitektonskog rješenja sekundarnog centra Trg Francuske Republike. Prostor zahvata, programom natječaja, definiran je ulicama: Ilica, Slovenska, Hanuševa i Krajiška. Gradnja objekata natječajnim je programom bila je omeđena između Ilice, Reljkovićeve, Ul. Braće Oreški i Hanuševe. Među posebnim je uvjetima, očuvanje parka na Trgu Francuske Revolucije, te da se, što se tiče nove izgradnje, ona volumenom prilagodi okolnoj blokovskoj izgradnji. U tom se kontekstu, od natjecatelja se tražilo, da se vanjski prostori novog centra, namijenjeni pješacima, oblikuju „sintezom arhitektonskih, hortikulturnih i parternih elemenata“, te da se uskladi „prostorno-funkcionalni odnos ovog sekundarnog centra s Trgom Sportova“ (Snješka Knežević, Rudolfova vojarna i Trg Francuske Republike, novi zapadni perivoj, Zagreb u središtu, 2003.). Na natječaj se odazvalo dvadeset i troje natjecatelja, od kojih je u uži izbor odabrano šest radova. Prvom je nagradom, ocijenjen rad autorskog tima: Ivan Čižmek, Juraj Matijević, Dinko Milas i Damir Pološki (Nova urbana struktura kao interpolacija, 185/5, Arhitektura, 1983.). Njihov je rad 1980. godine, poslužio kao podloga za izradu urbanističkog projekta za sekundarni centar Trg Francuske Republike u Urbanističkom institutu, uz suradnju sa Zavodom za arhitekturu Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, pod vodstvom Aleksandra Dragomanovića.
U međuvremenu, nakon rušenja vojarni, urbanistica Vera Petrinjak-Šimek, predložila je da se prostor vojarne „uredi kao gradski park tipa Zrinjevac, u kojem je moguća izvjesna izgradnja skromnijih kapaciteta“ (17. Zagrebački salon, arhitektura i urbanizam, 1982.). Prijedlog Vere Petrinjak-Šimek uređenja parka dobio je izvedbenu nagradu, a što je značilo odustajanje od ranijeg natječajnog projekta, koji je bio u fazi razrade. Ova je odluka pokrenula polemiku, no 1986. godine GUP-om je također predviđeno, da se na prostoru Rudolfove vojarne uredi perivoj. No, prostor Rudolfovih vojarni ostao je ne definiram u potpunosti kao gradski perivoj. Iz tog je razloga, 1998. godine Gradsko poglavarstvo raspisalo opći, anonimni, jednostupanjski natječaj za rješenje paviljona na sjevernom dijelu područja Rudolfove vojarne, dok je prostor s drvoredima, temeljem GUP-a i dalje definiran kao park. Prvu je nagradu dobio arhitekt Nenad Fabijanić. U razradi projekta, 1999. godine, Fabijanić je uz sjeverni paviljon predložio i kompleksno uređenje parkovne zone s vodenom površinom, no niti taj projekt nije bio nikad realiziran. (K. Galović, Panoptikum).
Od toga dakle nikada ništa nije bilo, a tek 2010. je priča ponovo pokrenuta te projekt revitaliziran. Kao što vidimo, ništa od toga da u 5 godina nije dogodilo, možda nasreću jer je Fabijanić planirao Tuđmanov trg ukrasiti miksom vodenih i travnatih površina u stilu - kako je Petrinjak-Šimek predlagala - gradskih perivoja poput Zrinjevca (opet Zrinski!). Uređena površina protezala bi se od Ilice do Doma sportova preko pruge i svakako bi značila revitalizaciju i Zapadnog kolodvora i pruge - a nije svaka revitalizacija dobra revitalizacija!
Do 2006. godine površina je bezimena, a zatim dobiva ime povjesničara, političara, anifašistE te prvog hrvatskog predsjednika doktora Franje Tuđmana.
Imamo Franju!
Imamo Franju II!
Kolinda Grabar Kitarović, prva hrvatska predsjednica i diplomatkinja te pacifistica, nije međutim još u rujnu pri gostovanju kod Stankovića znala da u Zagrebu postoji trg ili ulica s imenom Doktora Franje te je napomenula da bi Zagreb kao glavni grad Franjine Hrvatske trebao imati mjesto koje nosi njegovo ime. Kada ju je Stanković upozorio da tako što postoji (makar se radi samo o livadi nedostojnoj toga imena) - Kolinda je rekla da kada otvara to pitanje cilja više u smjeru impozantnih prostora u centru grada.
A ja pitam: kakva je površina Trg Franje Tuđmana? Koliko ona ima sličnosti s Kvatrićem? Je li dio između Ilice i Zapadnog kolodvora centar grada? Zašto je HDZ kao mjesto radnje svog predizbornog skupa Stvarajmo skupa slobodnu Hrvatsku 1990. godine izabrao Trg Francuske Republike?
Trg Francuske republike navodno je dobio ime po priči ljubavnice Luja XV., Madame du Barry "Place de la République française".
Zemljišna jedinica koju proučavamo sastoji se tako od Ilice na sjeveru, Reljkovićeve na zapadu, Keglića na jugozapadu, Kolodvora na jugu (zajedno s nizom ulica poput Talovčeve i Hanuševe negdje u sredini, nesmješteno) te Ulice Republike Austrije na istoku.
Na današnjem Trgu Franje Tuđmana i njegovim susjedima tako se susreću Tito i Tuđman - državnici, jedan s impozantnim trgom, drugi s livadom, kraljević Rudolf, neki od grofova Zrinskih, i kralj Aleksandar te grof Petar Keglević.
Petar Keglević bio je hrvatski plemić koji se borio u bitkama na Krbavskom (1493.) i Mohačkom (1526.) polju. Bio je na strani Habsburgovaca a protiv Ivana Zapolje.
Petar Zrinski je napisao Adrianskoga mora sirenu, odnosno prepjevao taj ep koji je napisao njegov brat Nikola Zrinski. Nikola Zrinski nije isti onaj Nikola Šubić Zrinski koji se borio kod Sigeta i koji je naslijedio Petra Keglevića na njegovu banskome položaju.
Kraljević Rudolf je sin Franje Josipa I. i Sisi. On se ubio zbog nesretne ljubavi s Marijom Vetserom godinu dana nakon što mu je sagrađena kasarna na Trgu Francuske. Navodno je nekoj Hrvatici napravio sina, Maksimilijana Vanku, hrvatskoga slikara.
petak, 6. veljače 2015.
Srećko Florschutz, Tvornica Ševčik, Zagreb (u blizini Zapadnog kolodvora), 1920-1923
T.F.T. - JAKO VAŽNO: PROSTOR, ULICE, ZGRADE OKO TRGA
Prostor koji obrađujemo bila je nekad Austro-ugarska kasarna kraljevića Rudolfa (popularno Rudolfova kasarna) koja je svojim prisustvom određivala urbanizam i vrstu sadržaja oko nje i cijelog Zapadnog ruba grada Zagreba.
Kasarnu je kasnije preuzela kraljevska jugoslavenska vojska, pa vojska NDH, pa napokon vojska FNRJ (SFRJ; kasarna Maršal Tito) koja ju je sedamdesetih godina napustila i prepustila Gradu Zagrebu.
Taj danas kvazi trg, nazvan Trgom dr. Franje Tuđmana, omeđen je Reljkovićevom ulicom s zapadne strane, ulicom Republike Austrije (prije toga zvanom ulicom braće Oreški od 1950, a još ranije Ljubljanskom) s istočne strane, Talovčevom ulicom s juga, te Ilicom sa sjevera. Ulice ili trgovi koji ga dodiruju su: Vinogradska ulica sa sjevera, trg Vlatka Mačeka (prije trg Petra Drapšina) te prilaz Đure Deželića (prije prilaz JNA a još ranije prilaz neke kraljice...), zatim Hanuševa i Jagićeva ulica s juga (ispod Talovčeve), i na kraju trg Francuske republike (koji je zapravo nastavak Trga FT, a nekada se zvao Trga Petra Keglevića, ili popularno Keglbajs ili Kelglplac. Obližnje ulice su i: Čanićeva ulica (koja spaja Ilicu i Trg Francuske Republike), te ulica grada Mainza (nekad ulica Ive Lole Ribara).
Kasarnu je kasnije preuzela kraljevska jugoslavenska vojska, pa vojska NDH, pa napokon vojska FNRJ (SFRJ; kasarna Maršal Tito) koja ju je sedamdesetih godina napustila i prepustila Gradu Zagrebu.
Taj danas kvazi trg, nazvan Trgom dr. Franje Tuđmana, omeđen je Reljkovićevom ulicom s zapadne strane, ulicom Republike Austrije (prije toga zvanom ulicom braće Oreški od 1950, a još ranije Ljubljanskom) s istočne strane, Talovčevom ulicom s juga, te Ilicom sa sjevera. Ulice ili trgovi koji ga dodiruju su: Vinogradska ulica sa sjevera, trg Vlatka Mačeka (prije trg Petra Drapšina) te prilaz Đure Deželića (prije prilaz JNA a još ranije prilaz neke kraljice...), zatim Hanuševa i Jagićeva ulica s juga (ispod Talovčeve), i na kraju trg Francuske republike (koji je zapravo nastavak Trga FT, a nekada se zvao Trga Petra Keglevića, ili popularno Keglbajs ili Kelglplac. Obližnje ulice su i: Čanićeva ulica (koja spaja Ilicu i Trg Francuske Republike), te ulica grada Mainza (nekad ulica Ive Lole Ribara).
utorak, 3. veljače 2015.
T.F.T. - RUDOLFOVA VOJARNA
U ulici Republike
Austrije u Zagrebu i danas stoje četiri lijepe, obnovljene zidane
zgrade građene krajem 19. stoljeća za vojne potrebe. Danas su u
njima uredi dvaju ministarstava i jedne gradske službe.
Premaizvornom projektu na toj je lokaciji bilo izgrađeno 13 zgrada
različite namjene prema nacrtima dvaju bečkih arhitekata i na
temelju odluke zagrebačkog gradskog poglavarstva "da i u tom
pogledu Zagreb napred pokorači". Zgrade sadrže sve funkcije
potrebne za cjelovito djelovanje pješaštva. Tu su prostorije za
momčad, kadete, podčasnike, stražmeštra, dva trubača i bubnjara,
"ambulanta" za bolesnike, obrtničke radionice, skladišta
oružja, vojne opreme, odjeće i obuće, skladište za "obskrbu
pozvanika k vojničkim vježbam", zatim skladišta goriva,
hrane, kuhinje, staje, sjenici, 12 stanova "za oženite
podčasnike" (soba i kuhinja), jedan kapetanski stan (četiri
sobe, kuhinja i izba), uze (zatvor) za 50 osoba i praonica rublja sa
"sobom za gladjenje rublja". Gradnja svih građevina
dovršena je u kratkom roku od 17 mjeseci, tri mjeseca prije
ugovorenog roka. Vojska je od grada Zagreba vojarne zakupila.
Graditelj vojarne: FranzRitter von Gruber (* 20. srpnja 1837 u Beču ; † 1. studenog 1918 u Beču) je austrijski civilni i vojni arhitekt.
Graditelj vojarne: FranzRitter von Gruber (* 20. srpnja 1837 u Beču ; † 1. studenog 1918 u Beču) je austrijski civilni i vojni arhitekt.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)