KOGA SVE MOŽEMO SRESTI NA TRGU DOKTORA FRANJE TUĐMANA ??
Rudolfova kasarna sagrađena je 1888. kao kompleks od 13 zgrada koje su bile raspoređene po čitavoj površini između Ilice, Ulice Rep. Austrije i Reljkovićeve. Osim imena princa Rudolfa, kasarna je nosila imena (Petra?) Zrinskog između I. i II. svjetskog rata te Maršala Tita nakon II. svjetskog rata. Od nje su ostale 4 reprezentativne građevine, ostalo je 1970ih srušeno. Postojao je plan da se ranih 1980ih na tom prostoru izgradi trgovački i kulturni centar, ali je on nekako spontano postao park:
Zadnjih desetljeća 19. stoljeća Ilica se nastavlja širiti prema zapadu. Na prostoru današnje Ulice Republike Austrije, uz južnu stranu Ilice, 1889. godine, izgrađen je kompleks Pješačke, tzv. „Rudolfove vojarne“. Glavni je projekt kompleksa izradilo glasoviti bečki projektni atelijer Gruber & Völckner a za izvedbu ga je razradio arhitekt Janko Holjac. Od kompleksa Pješačke vojarne očuvane su glavna, reprezentativna zgrada i tri skromnije zgrade na uličnoj fronti Ulice Republike Austrije. 1973. godine ove su zgrade upisane u registar spomenika kulture. Ostatak je srušen 1978. godine a slobodne su površine s alejama drvoreda, duž nekadašnjih internih komunikacija sklopa vojarne, imenovane u Trg Francuske Republike.
Kao što je rečeno, kompleks Rudolfovih vojarni srušen je 1978. godine. Neposredno prije rušenja kompleksa, 1977. godine, raspisan je natječaj za izradu urbanističko-arhitektonskog rješenja sekundarnog centra Trg Francuske Republike. Prostor zahvata, programom natječaja, definiran je ulicama: Ilica, Slovenska, Hanuševa i Krajiška. Gradnja objekata natječajnim je programom bila je omeđena između Ilice, Reljkovićeve, Ul. Braće Oreški i Hanuševe. Među posebnim je uvjetima, očuvanje parka na Trgu Francuske Revolucije, te da se, što se tiče nove izgradnje, ona volumenom prilagodi okolnoj blokovskoj izgradnji. U tom se kontekstu, od natjecatelja se tražilo, da se vanjski prostori novog centra, namijenjeni pješacima, oblikuju „sintezom arhitektonskih, hortikulturnih i parternih elemenata“, te da se uskladi „prostorno-funkcionalni odnos ovog sekundarnog centra s Trgom Sportova“ (Snješka Knežević, Rudolfova vojarna i Trg Francuske Republike, novi zapadni perivoj, Zagreb u središtu, 2003.). Na natječaj se odazvalo dvadeset i troje natjecatelja, od kojih je u uži izbor odabrano šest radova. Prvom je nagradom, ocijenjen rad autorskog tima: Ivan Čižmek, Juraj Matijević, Dinko Milas i Damir Pološki (Nova urbana struktura kao interpolacija, 185/5, Arhitektura, 1983.). Njihov je rad 1980. godine, poslužio kao podloga za izradu urbanističkog projekta za sekundarni centar Trg Francuske Republike u Urbanističkom institutu, uz suradnju sa Zavodom za arhitekturu Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, pod vodstvom Aleksandra Dragomanovića.
U međuvremenu, nakon rušenja vojarni, urbanistica Vera Petrinjak-Šimek, predložila je da se prostor vojarne „uredi kao gradski park tipa Zrinjevac, u kojem je moguća izvjesna izgradnja skromnijih kapaciteta“ (17. Zagrebački salon, arhitektura i urbanizam, 1982.). Prijedlog Vere Petrinjak-Šimek uređenja parka dobio je izvedbenu nagradu, a što je značilo odustajanje od ranijeg natječajnog projekta, koji je bio u fazi razrade. Ova je odluka pokrenula polemiku, no 1986. godine GUP-om je također predviđeno, da se na prostoru Rudolfove vojarne uredi perivoj. No, prostor Rudolfovih vojarni ostao je ne definiram u potpunosti kao gradski perivoj. Iz tog je razloga, 1998. godine Gradsko poglavarstvo raspisalo opći, anonimni, jednostupanjski natječaj za rješenje paviljona na sjevernom dijelu područja Rudolfove vojarne, dok je prostor s drvoredima, temeljem GUP-a i dalje definiran kao park. Prvu je nagradu dobio arhitekt Nenad Fabijanić. U razradi projekta, 1999. godine, Fabijanić je uz sjeverni paviljon predložio i kompleksno uređenje parkovne zone s vodenom površinom, no niti taj projekt nije bio nikad realiziran. (K. Galović, Panoptikum).
Od toga dakle nikada ništa nije bilo, a tek 2010. je priča ponovo pokrenuta te projekt revitaliziran. Kao što vidimo, ništa od toga da u 5 godina nije dogodilo, možda nasreću jer je Fabijanić planirao Tuđmanov trg ukrasiti miksom vodenih i travnatih površina u stilu - kako je Petrinjak-Šimek predlagala - gradskih perivoja poput Zrinjevca (opet Zrinski!). Uređena površina protezala bi se od Ilice do Doma sportova preko pruge i svakako bi značila revitalizaciju i Zapadnog kolodvora i pruge - a nije svaka revitalizacija dobra revitalizacija!
Do 2006. godine površina je bezimena, a zatim dobiva ime povjesničara, političara, anifašistE te prvog hrvatskog predsjednika doktora Franje Tuđmana.
Imamo Franju!
Imamo Franju II!
Kolinda Grabar Kitarović, prva hrvatska predsjednica i diplomatkinja te pacifistica, nije međutim još u rujnu pri gostovanju kod Stankovića znala da u Zagrebu postoji trg ili ulica s imenom Doktora Franje te je napomenula da bi Zagreb kao glavni grad Franjine Hrvatske trebao imati mjesto koje nosi njegovo ime. Kada ju je Stanković upozorio da tako što postoji (makar se radi samo o livadi nedostojnoj toga imena) - Kolinda je rekla da kada otvara to pitanje cilja više u smjeru impozantnih prostora u centru grada.
A ja pitam: kakva je površina Trg Franje Tuđmana? Koliko ona ima sličnosti s Kvatrićem? Je li dio između Ilice i Zapadnog kolodvora centar grada? Zašto je HDZ kao mjesto radnje svog predizbornog skupa Stvarajmo skupa slobodnu Hrvatsku 1990. godine izabrao Trg Francuske Republike?
Trg Francuske republike navodno je dobio ime po priči ljubavnice Luja XV., Madame du Barry "Place de la République française".
Zemljišna jedinica koju proučavamo sastoji se tako od Ilice na sjeveru, Reljkovićeve na zapadu, Keglića na jugozapadu, Kolodvora na jugu (zajedno s nizom ulica poput Talovčeve i Hanuševe negdje u sredini, nesmješteno) te Ulice Republike Austrije na istoku.
Na današnjem Trgu Franje Tuđmana i njegovim susjedima tako se susreću Tito i Tuđman - državnici, jedan s impozantnim trgom, drugi s livadom, kraljević Rudolf, neki od grofova Zrinskih, i kralj Aleksandar te grof Petar Keglević.
Petar Keglević bio je hrvatski plemić koji se borio u bitkama na Krbavskom (1493.) i Mohačkom (1526.) polju. Bio je na strani Habsburgovaca a protiv Ivana Zapolje.
Petar Zrinski je napisao Adrianskoga mora sirenu, odnosno prepjevao taj ep koji je napisao njegov brat Nikola Zrinski. Nikola Zrinski nije isti onaj Nikola Šubić Zrinski koji se borio kod Sigeta i koji je naslijedio Petra Keglevića na njegovu banskome položaju.
Kraljević Rudolf je sin Franje Josipa I. i Sisi. On se ubio zbog nesretne ljubavi s Marijom Vetserom godinu dana nakon što mu je sagrađena kasarna na Trgu Francuske. Navodno je nekoj Hrvatici napravio sina, Maksimilijana Vanku, hrvatskoga slikara.
Rudolfova kasarna sagrađena je 1888. kao kompleks od 13 zgrada koje su bile raspoređene po čitavoj površini između Ilice, Ulice Rep. Austrije i Reljkovićeve. Osim imena princa Rudolfa, kasarna je nosila imena (Petra?) Zrinskog između I. i II. svjetskog rata te Maršala Tita nakon II. svjetskog rata. Od nje su ostale 4 reprezentativne građevine, ostalo je 1970ih srušeno. Postojao je plan da se ranih 1980ih na tom prostoru izgradi trgovački i kulturni centar, ali je on nekako spontano postao park:
Zadnjih desetljeća 19. stoljeća Ilica se nastavlja širiti prema zapadu. Na prostoru današnje Ulice Republike Austrije, uz južnu stranu Ilice, 1889. godine, izgrađen je kompleks Pješačke, tzv. „Rudolfove vojarne“. Glavni je projekt kompleksa izradilo glasoviti bečki projektni atelijer Gruber & Völckner a za izvedbu ga je razradio arhitekt Janko Holjac. Od kompleksa Pješačke vojarne očuvane su glavna, reprezentativna zgrada i tri skromnije zgrade na uličnoj fronti Ulice Republike Austrije. 1973. godine ove su zgrade upisane u registar spomenika kulture. Ostatak je srušen 1978. godine a slobodne su površine s alejama drvoreda, duž nekadašnjih internih komunikacija sklopa vojarne, imenovane u Trg Francuske Republike.
Kao što je rečeno, kompleks Rudolfovih vojarni srušen je 1978. godine. Neposredno prije rušenja kompleksa, 1977. godine, raspisan je natječaj za izradu urbanističko-arhitektonskog rješenja sekundarnog centra Trg Francuske Republike. Prostor zahvata, programom natječaja, definiran je ulicama: Ilica, Slovenska, Hanuševa i Krajiška. Gradnja objekata natječajnim je programom bila je omeđena između Ilice, Reljkovićeve, Ul. Braće Oreški i Hanuševe. Među posebnim je uvjetima, očuvanje parka na Trgu Francuske Revolucije, te da se, što se tiče nove izgradnje, ona volumenom prilagodi okolnoj blokovskoj izgradnji. U tom se kontekstu, od natjecatelja se tražilo, da se vanjski prostori novog centra, namijenjeni pješacima, oblikuju „sintezom arhitektonskih, hortikulturnih i parternih elemenata“, te da se uskladi „prostorno-funkcionalni odnos ovog sekundarnog centra s Trgom Sportova“ (Snješka Knežević, Rudolfova vojarna i Trg Francuske Republike, novi zapadni perivoj, Zagreb u središtu, 2003.). Na natječaj se odazvalo dvadeset i troje natjecatelja, od kojih je u uži izbor odabrano šest radova. Prvom je nagradom, ocijenjen rad autorskog tima: Ivan Čižmek, Juraj Matijević, Dinko Milas i Damir Pološki (Nova urbana struktura kao interpolacija, 185/5, Arhitektura, 1983.). Njihov je rad 1980. godine, poslužio kao podloga za izradu urbanističkog projekta za sekundarni centar Trg Francuske Republike u Urbanističkom institutu, uz suradnju sa Zavodom za arhitekturu Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, pod vodstvom Aleksandra Dragomanovića.
U međuvremenu, nakon rušenja vojarni, urbanistica Vera Petrinjak-Šimek, predložila je da se prostor vojarne „uredi kao gradski park tipa Zrinjevac, u kojem je moguća izvjesna izgradnja skromnijih kapaciteta“ (17. Zagrebački salon, arhitektura i urbanizam, 1982.). Prijedlog Vere Petrinjak-Šimek uređenja parka dobio je izvedbenu nagradu, a što je značilo odustajanje od ranijeg natječajnog projekta, koji je bio u fazi razrade. Ova je odluka pokrenula polemiku, no 1986. godine GUP-om je također predviđeno, da se na prostoru Rudolfove vojarne uredi perivoj. No, prostor Rudolfovih vojarni ostao je ne definiram u potpunosti kao gradski perivoj. Iz tog je razloga, 1998. godine Gradsko poglavarstvo raspisalo opći, anonimni, jednostupanjski natječaj za rješenje paviljona na sjevernom dijelu područja Rudolfove vojarne, dok je prostor s drvoredima, temeljem GUP-a i dalje definiran kao park. Prvu je nagradu dobio arhitekt Nenad Fabijanić. U razradi projekta, 1999. godine, Fabijanić je uz sjeverni paviljon predložio i kompleksno uređenje parkovne zone s vodenom površinom, no niti taj projekt nije bio nikad realiziran. (K. Galović, Panoptikum).
Od toga dakle nikada ništa nije bilo, a tek 2010. je priča ponovo pokrenuta te projekt revitaliziran. Kao što vidimo, ništa od toga da u 5 godina nije dogodilo, možda nasreću jer je Fabijanić planirao Tuđmanov trg ukrasiti miksom vodenih i travnatih površina u stilu - kako je Petrinjak-Šimek predlagala - gradskih perivoja poput Zrinjevca (opet Zrinski!). Uređena površina protezala bi se od Ilice do Doma sportova preko pruge i svakako bi značila revitalizaciju i Zapadnog kolodvora i pruge - a nije svaka revitalizacija dobra revitalizacija!
Do 2006. godine površina je bezimena, a zatim dobiva ime povjesničara, političara, anifašistE te prvog hrvatskog predsjednika doktora Franje Tuđmana.
Imamo Franju!
Imamo Franju II!
Kolinda Grabar Kitarović, prva hrvatska predsjednica i diplomatkinja te pacifistica, nije međutim još u rujnu pri gostovanju kod Stankovića znala da u Zagrebu postoji trg ili ulica s imenom Doktora Franje te je napomenula da bi Zagreb kao glavni grad Franjine Hrvatske trebao imati mjesto koje nosi njegovo ime. Kada ju je Stanković upozorio da tako što postoji (makar se radi samo o livadi nedostojnoj toga imena) - Kolinda je rekla da kada otvara to pitanje cilja više u smjeru impozantnih prostora u centru grada.
A ja pitam: kakva je površina Trg Franje Tuđmana? Koliko ona ima sličnosti s Kvatrićem? Je li dio između Ilice i Zapadnog kolodvora centar grada? Zašto je HDZ kao mjesto radnje svog predizbornog skupa Stvarajmo skupa slobodnu Hrvatsku 1990. godine izabrao Trg Francuske Republike?
Trg Francuske republike navodno je dobio ime po priči ljubavnice Luja XV., Madame du Barry "Place de la République française".
Zemljišna jedinica koju proučavamo sastoji se tako od Ilice na sjeveru, Reljkovićeve na zapadu, Keglića na jugozapadu, Kolodvora na jugu (zajedno s nizom ulica poput Talovčeve i Hanuševe negdje u sredini, nesmješteno) te Ulice Republike Austrije na istoku.
Na današnjem Trgu Franje Tuđmana i njegovim susjedima tako se susreću Tito i Tuđman - državnici, jedan s impozantnim trgom, drugi s livadom, kraljević Rudolf, neki od grofova Zrinskih, i kralj Aleksandar te grof Petar Keglević.
Petar Keglević bio je hrvatski plemić koji se borio u bitkama na Krbavskom (1493.) i Mohačkom (1526.) polju. Bio je na strani Habsburgovaca a protiv Ivana Zapolje.
Petar Zrinski je napisao Adrianskoga mora sirenu, odnosno prepjevao taj ep koji je napisao njegov brat Nikola Zrinski. Nikola Zrinski nije isti onaj Nikola Šubić Zrinski koji se borio kod Sigeta i koji je naslijedio Petra Keglevića na njegovu banskome položaju.
Kraljević Rudolf je sin Franje Josipa I. i Sisi. On se ubio zbog nesretne ljubavi s Marijom Vetserom godinu dana nakon što mu je sagrađena kasarna na Trgu Francuske. Navodno je nekoj Hrvatici napravio sina, Maksimilijana Vanku, hrvatskoga slikara.
Nema komentara:
Objavi komentar